almacija,
zemlja na kojoj Više od dvije tisuće godina čovjek u znoju lica svog, žuljevitim rukama i s molitvom na usnama uzgaja lozu.
almacija,
zemlja koja za uzvrat daruje život. Daruje vino.
Kao dar neba i truda Čovjeka, rađa se u krilu zemlje te biva izvorom života.
almacija,
zemlja gdje Čovjek kroz stoljeća živi s vinom, živi za vino i živi od vina. Gdje je svoju sudbinu i opstojnost neraskidivo vezao uz vino.

Povijest teče. Neumitno.
Prije nego što je Zvijezda na nebu najavila dolazak Krista otisnuše se grčke lađe s otoka Lesbosa i otoka Para. Dođoše u zemlju Ilira. Na ovim obalama podigoše Issu, Pharos. Doniješe sa sobom kulturu uzgoja vinove loze i kulturu proizvodnje vina.
Povijest teče. Neumitno.
33. godine prije Krista stižu rimske legije. Nema više Delmata. Današnja Dalmacija postaje Ilirik. Rimska provincija. Dio Rimskog Carstva.
Vinogradarstvo i vinarstvo dobivaju novi zamah. Trgovina vinom cvjeta.
Vino putuje morem. U amforama. Brodovima.

Povijest teče. Neumitno.
Kršćanstvo 313. godine izlazi iz katakomba.
Sa sjevera stižu neka nova lica. Sele se narodi.
Dolaze Hrvati.
Prihvaćaju lozu. Vinom pune svoje pehare.
Krune svoje kraljeve. Tomislava. Petra Krešimira. Nazdravljaju vinom.
Iz zlatnih pehara.
Povijest teče. Neumitno.
Srednji vijek. Gradovi Dalmacije. Samostalni. Ponosni.
Loza i vino i dalje su temelji na kojima počivaju trgovina i gospodarstvo.
Stvaraju se regule. Propisi. Statuti. Čuva se i štiti izvor života.

Povijest teče. Neumitno.
Kraj 19. stoljeća. Tmurni oblaci skupljaju se nad Evropom. Dolaze bolesti.
Francuski vinogradi nestaju jedan za drugim. Nova pošast uništava sve pred sobom. Dalmacija je još uvijek nedirnuta. Oranice i maslinike pretvara u vinograde. Snadbijeva i Francusku.
Novinar dnevnika «Novo Doba» piše kako je Split u središtu pozornosti. Splitska luka puna je brodova. Stižu teretni vapori. Krcaju se bačvama punim vina. Parobrodi ne pristaju uz obalu i sidre se usrid luke, uz bovu. Bačve se spuštaju u more i zatim vinčem dižu u brod.
Dvadeset godina traje izvoz dalmatinskih vina. No francuski se vinogradi obnavljaju.
Ali Dalmacija je puna prkosa i snage. I vjere. Vinogradi se obnavljaju.
Dalmacija se ne da.
Oni koji su ostali i dalje žive od vina i za vino.
Predio Splita zvan Bačvice svoje ime nosi još od vremena mletačke vlasti.
Boticelle.
Peru se bačve morem. More ljubi drvene sudove.
Grade se javna kupališta. Uz same vinograde. Niču veliki rivijerski hoteli.
Imperijal, Park, Hotel na plaži, Matić, Mosor ...

Povijest teče. Neumitno.
Ratni vihori dolaze i odlaze. Uzimaju svoj danak.
Socijalizam provodi kolektivizaciju. Propadaju privatni vinogradi.
No, Dalmacija i njezin čovjek traju i znaju.
I čekaju.
Još jedan ratni vihor i Hrvatska je samostalna. Njezina kolijevka Dalmacija slavi.
Nova se zora budi na obzorju. Zora nade za čovjeka. I za vinovu lozu i za vino.
Mala obiteljska gospodarstva se rađaju. Hvata se korak sa svjetskim trendovima.
Povijest teče. Neumitno.
I Dalmacija traje i čovjek tu biva, jer je to zemlja koja daruje vino osebujnog okusa, vino koje je drugačije.
Drugačije, jer je i Dalmacija drugačija. Jedinstvena. Neponovljiva.
Jer je Dalmacija zemlja. Dar Neba.
|