Hrvatske sorte
Hrvatska zauzima posebno mjesto u svijetu vina. Od slavonskih ravnica do najudaljenijih dalmatinskih otoka, čak 130 autohtonih sorti grožđa raste u Hrvatskoj.
Primjerice, 2016. godine Hrvatska je odnijela čak 63 medalje Decanter World Wine Awards. Iste je godine, prema čitateljima američkih novina USA TODAY i web stranice 10Best.com, Hrvatska proglašena jednom od 10 najboljih svjetskih vinskih regija za posjetiti.
Veliku je svjetsku pozornost hrvatsko vino privuklo 1996. kada su istraživanja otkrila da je popularno kalifornijsko crno vino Zinfandel genetski srodno hrvatskim sortama grožđa Crljenaku Kaštjelanskom i Tribidragu.
U Hrvatskoj se najviše proizvode crna i bijela vina. Većina proizvodnje spada na bijela vina (67%), dok na crna vina spada 32% ukupne proizvodnje. U kontinentalnom vinogradskom predjelu prevladavaju bijela vina laganog i slatkog okusa, dok u primorskom vinogradskom predjelu dominiraju crna vina.
Pošip
Ovo bijelo vino slamnatožute boje se radi od istoimene autohtone sorte koja se uzgaja na otoku Korčuli (Čara i Smokovica). Osim na Korčuli, proizvodi se i u drugim dijelovima Srednje i Južne Dalmacije. Pošip je prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Odlikuje ga visoki postotak alkohola (13 do 14,5 % alkohola) i aroma suhih smokava i marelica.
Vugava
Ovo se bijelo vino proizvodi od autohtone sorte vugava koja isključivo uspijeva na najudaljenijem srednjedalmatinskom hrvatskom otoku, Visu. Vugavu odlikuje svježa, voćna aroma i kremasta struktura, sadrži oko 12,5% alkohola. Slava viške vugave se proteže do antičkih vremena. Naime, neki drže da je grčki povjesničar Agatarhid mislio na ovo vino kada je zapisao da je vino otoka Isse u usporedbi sa svim drugima najbolje.
Babić
Crno vino Babić se proizvodi od istoimene autohtone sorte grožđa, nazvanoj po obitelji koja proizvodi ovo vino. Guste je strukture i prepoznatljive voćne arome.
Ova sorta, pogotovo kada se proizvodi vrhunsko vino, najbolje uspijeva na škrtom, kamenom tlu u području iznad Primoštena, takozvanim primoštenskim terasama.
Graševina
Graševina je jedno od najpopularnijih bijelih vina u Hrvatskoj. Proizvodi se od istoimene sorte grožđa koje se tradicionalno uzgaja u kontinentalnom dijelu Hrvatske, najviše u Slavoniji.
Graševina je zelenkastožute boje, suha, svježe voćne i cvjetne arome. Iako po svom podrijetlu sorta graševina nije autohtona, njen okus i karakteristike su toliko specifične i različite od ostalih vina iste sorte u inozemstvu. Upravo se zato Hrvatska ponekad naziva i zemljom graševine.
Dingač
Dingač je najpoznatije hrvatsko vino, poznato kao i"kralj svih hrvatskih vina". Vrhunsko vino od sorte crnog grožđa Plavac mali nazvano je po krševitom dijelu poluotoka Pelješca – Dingaču. Davne 1961. u Ženevi, Dingač je postao prvo hrvatsko vino čiji su način proizvodnje i podrijetlo zaštićeni. Specifičan je po visokom udjelu alkohola – prosjek je 15%. Tamnocrvene je do ljubičastocrvene boje. Okus mu je gorak i trpak i osjeća se voćna aroma.
Vrbnička Žlahtina
I otok Krk se ponosi jednim autohtonim vinom. To je Vrbnička Žlahtina, kvalitetno suho bijelo vino koje se proizvodi od autohtone sorte, žlahtine bijele. Ova se rijetka sorta uzgaja isključivo u Vrbničkom polju u krčkom vinogorju. Vrbnička žlahtina je lagano i osvježavajuće vino s cvjetnom i voćnom aromom.
Lasina
Vino Lasina se proizvodi u mjestu Plastovo kraj Skradina od sorte lasina. Razlikuje se od ostalih dalmatinskih crnih vina po svom nježnom okusu.
Ova se sorta često koristi za miješanje s drugim sortama i pri pripremanju desertnog vina prošeka (nemojte ga zamijeniti s talijanskim vinom prossecco!).
Autohtona sorta bijelog grožđa od koje se proizvodi rijetko i cijenjeno hrvatsko vino. Ova sorta poznata je u narodu i pod nazivima grk korčulanski, korčulanac, grk mali, grk veli, gark i lumbarajski grk, a uspijeva na pješčanom tlu, i to upravo u Lumbardi na otoku Korčuli. Riječ je o suhom vinu bogatog i zaokruženog okusa koji obilježava blaga gorčina na završetku. Grk ne sadrži velike količine kiselina, a u vinu se najčešće nalazi od 12 do 14 posto alkohola. Grk nije jednostavan za uzgoj jer ima isključivo ženske cvjetove koji kod oprašivanja ovise o susjednim sortama, pa ga se stoga najčešće sadi u paru s plavcem malim ili sortom rukatac. Budući da je oprašivanje ove sorte zahtjevno i nije uvijek uspješno, na zrelim grozdovima redovito se uz velike i oplođene bobe grka nalaze i one manje, neoplođene koje vinu daju njegovu prepoznatljivu gorčinu. Razlog su tomu kiseline koje se skrivaju u tim nerazvijenim bobama grožđa, a kojih ima mnogo više nego u velikim bobama.Uzgoj ove sorte grožđa preporučuje se samo u srednjoj i južnoj Dalmaciji, a činjenica da ne raste nigdje drugdje na svijetu čini je posebno vrijednom sortom. Grk se nekada uzgajao ne samo na Korčuli nego i na Visu i Braču, kao i u Konavlima, a danas, osim u Lumbardi, gdje zauzima tek pedesetak hektara, može ga se pronaći i na Pelješcu te u tragovima i u zadarskom zaleđu. S obzirom na to da je grk sorta koja polako nestaje, u posljednjih nekoliko godina poduzimaju se posebni napori kako bi se očuvala sorta koja je nekada bila među vodećima u južnoj Dalmaciji.
Malvazija
Desetljećima se smatrala dijelom velike porodice mediteranskih malvazija (Malvasia, Malmsey) s kojom je, doduše, osim imena nije mnogo toga povezivalo. Naime, većina se malvasija uzgaja za slatka vina dok je malvazija istarska u pravilu suha. Istu podregiju, zapadnu Istru, na malo povišenim položajima odlikuju atraktivne cvjetne arome pomiješane sa zrelim voćem. Malvazije središnje Istre i one s još većih nadmorskih visina karakterizira naglašena voćnost jabuka i nektarina, te življe i osvježavajuće kiseline. Južnu Istru pak odlikuje nešto slađa voćnost usmjerena egzotičnijem voću i gotovo redovitoj aromi banana. Takve razlike u stilovima nisu uzrokovane samo raznolikošću položaja već i podtipovima malvazije čije je sređivanje i katalogizacija upravo u tijeku. Malvazija izvanredno podnosi starenje, pa se na tržištu mogu pronaći pretežno dva osnovna tipa: svježa, predviđena za potrošnju u roku do dvije godine, te zrela, koja je spremna za tržište najranije u trećoj godini od berbe.
Galerija slika
